Inspiriran današnjim zgodnim školskim primjerom nastalim u druženju sa jednim psećim mladićem imenom Princ eto malog izlaganja jednog slučaja. On je gost DoGGenius-a neko kratko vrijeme dok se ne dogovori "topli dom i toplo srce" odnosno trajno genijalno ljudsko društvo.

Kako to biva i on je uz svoj kofer donio i priču o sebi sa kojom ide u paketu. Ona ovdje nije bitna osim detalja da uporno skače na ljude. Jako uporno. I nezgodno zbog svojih 30-tak kila i silne predanosti toj aktivnosti.

Opisani slučaj nije recept. Zanimljiv je kao koncept i način razmišljanja o tim i sličnim problemima. Kao takav nije u potpunosti primjenjiv za sve pse mada kao model odgovara putu rješavanja problema većine pasa sa takvim navikama ponašanja.

Ključne stvari za Princovo brzo razumijevanje plodonosnog ponašanja su:

- primjerena korekcija prilikom skakanja

- primjeren tajming korekcije

- primjeren potvrda (čitaj nagrada, motiv, zadovoljenje potrebe)

- i naravno sve to mora Princu biti JASNO

 

Korekcija

Bitno je kod tako ukorijenjene navike ne biti/ostati “iznenađen, uvrijeđen i povrijeđen” kako se on to OPET usudio napraviti. Ono što se korigira je jedan trenutak i samo jedna gesta, a ne sam pas. Dakle, ništa osobno. Kako je bilo za očekivati da će Princ skakati logično je bilo biti spreman na tako nešto. Sama korekcija tehnički je ustvari bilo odgurivanje. To je jedna od četiri legalnih načina (čitaj – pas ih može razumjeti) korekcije psa. Kao metoda je nepretna ako nisi siguran i ako si neodlučen jer tada poruka koju šalješ je u principu promašena tj može se iščitati kao poziv na igru, prepucavanje, prijetnja i sl. Uglavnom nije baš nešto što se savjetuje probati bez znanja, tehnike i pravog stava.

Odmah nakon prvog skoka Princu je dana informacija odgurivanjem tipa "ne hvala, ja ne sudjelujem u tome" i to beskompromisno, odlučno i defenzivno.

Tajming

Veliki kamen smutnje u odgoju, a posebno preodgoju pasa je sigurno pravodobnost naše reakcije.

Nesigurnost, neodlučnost, ljutnja, strah, nestrpljivost su samo neki momenti u kojima NE MOŽEMO reagirati na vrijeme. Posebno komplicira i stvar da su psi generalno bitno ubrzaniji od ljudi u svojim reakcijama. To znači da i kada se trudimo ustvari smo za pse spori. No, ne treba oko toga razbijati glavu već se maksimalno potruditi steći vještinu najbolje što možemo.

Dakle, Princ je korigiran u trenutku kada je prednjim šapama udario tijelo čovjeka. Korekcija prije toga bi bila prijetnja, korekcija poslije bi bio pucanj u prazno ili čisto tlačenje psa. U oba slučaja promašena uzročno posljedična veza skoka i korekcije. Naravno da je Princ ostao zatečen i upravo ta sekunda je bila pravo vrijeme za idući korak.

Potvrda

Taj tren kada je Princ sa upitnikom nad glavom stao i pitao se "wtf je to sada?" bio je pozvan i obilno pomažen. Nakon dvije sekunde maženja ponovo je naskočio i cijeli proces s ponovio. To je normalno. U tom trenutku on je želio pozdrav, kontakt, maženje, izraziti svoje zadovoljstvo. A to radi primarno skakanjem. Tek uči novi koncept pa metoda pokušaja i pogrešaka je neminovna i dobrodošla.

I idućem trenutku je skočio i opet. No ovaj put je to bila provokacija. Otkud sada to i kako se to zna? Pa kada mu se pokazala jedna ideja da može i drugačije te kada je zadovoljio svoju potrebu za maženjem jednostavno je provjerio da li se misli ozbiljno. I opet hop. Aha, misli ozbiljno, ok. Nakon te korekcije nije bio zbunjen već sa velikom pozornosti koje će biti sada reakcija na skok. Nakon te korekcije nije bilo maženja. Samo je život nastavio teći dalje i svako se bavio svojom započetom aktivnosti kao da se nije ništa desilo. I to je bilo to.

Jasnoća

Jasno je da je Princu bilo jasno. Da nije ne bi tako lako kliznuo i odustao od skakanja. Ne bi bio opušten i otvoren. Ne bi se poslije došao maziti bez starog rituala. Da li je naučio? Nikako! Samo je usvojio novi koncept. Biti će još sve rjeđih i manje dramatičnih recidiva. I to je u redu jer proces učenja ide tim putem.

 

A sada nazad na "samo 3 min". Na vremenskom pravcu gore opisana procedura bi ovako stajala:

skok i korekcije – prva sekunda

odustajanje i potvrda – druga do treća sekunda

Dakle u dvije maksimalno tri sekunde se može dati cjelovita poruka psu koja u sebi sadrži:

- predanu pažnju na reakciju Princa

- dosljedna korekcija

- odlučan, defenzivan stav

- jasno pokazivanje što se podržava, a što ne

- prepoznavanje potrebe psa i naravno zadovoljavanje iste

 

- bavljenje "problemom" samo onoliko koliko on i realno traje

- potvrda psa onog trena kada promjeni ponašanje

- svjesnost u kojem stanju/emociji/potrebi se nalazi pas iz trenutka u trenutak

 

Upravo zato što se može tako puno toga reći psu u malo vremena, tri minute su uistinu puno kada gradiš komunikaciju sa novim, ubrzanim, stabilnim, svjesnim psom. A da ne spominjem i jako zgodnim ;)